Zaboravila sam da napomene da je Bela, ustvari skraceno od Anabela, da ne pomislite da je Izabela
Posle nekoliko sati Dulce se nalazila ispred svog nekadasnjeg doma. Osetila je kako je preplavljuju emocije i kako bi zelela da nikada nije odavde otisla
http://z.about.com/d/architecture/1/0/L/n/JohnstownCastle55843220.jpgDulce: ah....zaboravila sam kako je ovde predivno i kako sve izgleda savrseno
Alfonso je pogledao namrsten dok je razgledao kucu sa gadjenjem
Alfonso: ma...stara kucerina...samo sto se ne raspandne....
Dulce: ne pricaj tako...znas da me za ovo mesto vezuje previse uspomena
Alfonso: ali to je glupost mila...ne razmem zasto tvoja mama ne dodje da zivi u gradu...i ode iz ovde nedodjije
Dulce: ona voli ovaj vazduh..i u pravu je ..,.zasto bi zivela okruzena bukom ako moze da zivi ovde...
Alfonso: znas da bi bilo dobro kad bi otisla odavde .....jer bismo onda ti i ja mogli...
Dulce: necu da razgovaram o tome
Alfonso je pogledao preko ramena i okrenuo ocima. Znao je da sada mora da ucuti.
Oboje su otisli do svoje sobe i raspakovali stvari. Alfonso je otisao da obidje imanje dok je Dulce odlucila da poseti majku...priblizila se njenim vratima i lagano pokucala
Dulce: mama?
Rebeka: udji...udji Dulce Maria
Dulce je usla i prisla joj je ne bi li je videla malo bolje..izgledala je staro i bolesno...mogla je da primeti bore oko njenih ociju i neverovatnu tugu u njenom pogledu. Sela je na fotelji pored njenog kreveta
Dulce: kako si mama?
Rebeka: zaista te zanima draga?
Dulce: mama..ne pocinji...
Rebeka: ...nego...kazi mi ..gde je tvoj sebicni muz...Alfonso Robles?
Dulce: otisao je da obidje imanje
Anastasia: ne moze da saceka da ja umrem pa da onda razmislja za koliko ce novca da ga proda?
Dulce: Mama, prestani
Rebeka: kako si mogla da se udas za tako oholog i groznog coveka...ali ne brini draga moja...uskoro ces ponovo moci da dises...
Dulce: sta to treba da znaci?
Rebeka: videces mila...videces...
Dulce: mama, zasto si trazila da dodjemo? Sta se dogadja?
Rebeka nije stigla da joj odgovori jer je prekinuo zvuk kola
Dulce je cula kristobalov glas kako ljubazno pozdravlja nekoga. Neku zenu...pomalo krestavog glasa i jedan veoma ozbiljan dubok glas
Rebeka: izgleda da su pristigli i oni
Dulce: oni?
Rebeka je okrenula glavu prema prozoru i zatvorila oci. Dulce je shvatila da odbija da razgovara sa njom tako da je odlucila da sama ispita ko je dosao. Izasla je iz sobe i krenula dole prema dnevnom boravku...u trenutku kada je sisla na vratima je stojala jedna devojka koja je naterla da se duboko zagleda u njene oci
http://img.timeinc.net/pespanol/i/ultimo/2009/marzo/anahi_031209_300.jpg..te oci..taj pogled...bio joj je poznat...pokusavala je da vrati film svog detinjstva unazad i priseti se...ali nije uspela..ali jedno je bilo sigurno...znala je tu devojku od negde...
Priblizila joj se i cekala da ona progovori.
Bela*: to je ona..mora da bude ona...te njene oci nikada necu zaboraviti....
Bela: Dulce Maria?
Dulce je malo bolje zagledala i sada kada je cula bolje taj glas, setila se...setila se nje....to je ona..mala Bela...
Dulce: Anabela De Montero?
Bela: ja sam...
Obe su se gledale jer nisi mogle da veruje da se posle toliko godina ponovo vide. To je ona. Stoji ispred nje. Njihovu tisinu prekinuo je dubok glas. Dulce je odmah usmerila svoj pogled ka toj osobi. To je bio on.
Ucker: bela, parkirao sam kola iza...
Ali kada je video da Bela stoji pored neke devojke...jako lepe devojke..zastao je
Bela: Dodji da vas upoznam...Dulce..ovo je Cristofer Uckerman, ucker....ovo je
Dulce: ...Dulce Maria Linares Robles
Ucker je ispruzio ruku prema njenoj, uzeo njenu ruku u svoju i prineo svojim usnama. Dulce je bila van sebe...zaboga..da li ovo jos postoji..da muskarac poljubi nekoj devojci ruku...osetila je njegove usne na svojoj ruci sto je ucinilo da joj se celo telo najezi.
Sa druge strane Rebeka je stojala na spratu i posmtrala ih. Njen pogled bio je u njihovom pravcu, a njene misli malo dalje...to je to. Sada su tu, njih dvoje zajedno..i njen plan mogao je da pocne.